Da bi došao na Zanzibar morao sam naći neki kao trajekt da mogu prebaciti i motor. Međutim, kad sam platio kartu za sebe i motor onda je ispao problem oko dizalice jer mi je jedan tip rekao da u kartu nije uračunata usluga dizalice. Onda smo se nadjebavali i nakon nadjebavanja ja sam svezao motor i dizaličar ga je podigao i utovario u trajek. Nažalost, da je po nekoj logici onda bi se u trajekt trebalo ući sa motorom ali visina porta u Dar es Salaamu je velika pa trajekt ne može spustiti rampu a tko zna da li mu je i ispravna. Tako sam ja došao sa tim brodom na Zanzibar. Putovanje je trajalo 6 sati i lipo sam se naljuljao na brodu. Čak sam malo i odspavao. Kad je brod pristao u porat na Zanzibaru počeo je istovar voća, povrća i svega ostaloga što se prevozilo brodom. Krenem ja pregovarati sa jednim tipom oko dizalice i dogovorimo se za nekih desetak dolara da mi istovari motor. Nakon što sam istovario motor odvezao sam se do jednog jeftinijeg hotelčića i tu se smjestio.

Svaki dan bi se otišao negdje provozati sa motorom. Dobijem ja tako "povjerljive" informacije da onaj naš hrvat s kojim sam se čuo u Nairobiju, ali se nismo sreli, i koji ima hotel i restoran u Nairobiju, da taj isti čovjek ima najluksuzniji hotel na Zanzibaru. Odlučim ja otići popiti piće u taj hotel da se nagledam te raskoši. Međutim, tu sreću ipak nisam imao. Dođem ja ispred hotela kad upita mene stražar što želim. Ja mu kažem da bi želio ući unutra i popiti piće u baru. Pita mene stražar imam li kakvu rezervaciju a ja mu odgovorim da nemam nego da sam samo u prolazu i da putujem iz hrvatske sa motorom itd i da bi volio popiti piće u hotelu čisto onako za uspomenu. Kaže ti meni stražar da me ne može pustiti unutra nego da se može ući isključivo ako si rezervirao itd. Kažem ja na to stražaru neka pita kćer od gazde može li me pustiti unutra odnosno da im objasni da putujem sa motorom iz hrvatske i da bi samo popio piće kod svojih sunarodnjaka i da nemam namjeru smetati.

Stražar ode i nakon nekih desetak minuta se vrati i kaže mi da je razgovarao sa menadžericom hotela koja se zove Tina i da mu je ona rekla da me se ne može pustiti u hotel i da idem ća. Ništa! Vidim ja da mi nema od ulaska ništa pa lijepo počastim stražara sa nekoliko iznimno interesantnih hrvatskih riječi i zamolim ga da to sve što sam rekao njemu da on prenese toj menadžerici i svom gazdi. Smeće! Svi odreda! Tako ja nakon "posjeta" tom luksuznom hotelu odem u jednu obližnju rupetinu gdje me niko ništa nije pitao. Tu sam ti lijepo ručao a nakon ručka sam otišao nazad u Stone Town. Što se tiče kupanja s obzirom da sam bio na istočnoj strani Zanzibara, bila je tolika oseka da je do vode trebalo pjesačiti sedam svjetlosnih godina stoga se nisam okupao tu nego sam sutra otišao na zapadnu obalu i tamo sam se okupao. Na zapadnoj obali je manja oseka.

Jedan dan sam otišao plivati sa dupinima. To plivanje i sve živo i mrtvo oko toga koštalo je nešto jeftino, nekih 20 dolara, međutim koliko para toliko muzike. Ja sam mislio da ću moći dirati dupine i igrati se sa njima kad ono sve što možeš vidjeti to je kad dupini na momenat izrone iz vode da udahnu zrak i onda "buć" pa ponovo zarone pa ti čekaj kad će on ponovo dobiti potrebu da udahne. Mogao sam ja uzeti masku za ronjenje pa da ih malo gledam pod morem ali nije mi to bilo interesantno pa sam se pržio na brodu. Obzirom da na Zanzibaru raste dosta egzotičnih biljaka ja sam jedan dan otišao u jedan kao institut da vidim sve te čudnovate biljke i mogu reći da sam bio sasvim zadovoljan sa onim što sam vidio. Ako ne znate, na Zanzibaru se rodio Freddie Mercury, pokojni pjevač čuvene britanske grupe Queen. Sad je ta kuća u kojoj je rođen turistička atrakcija. Da budem 98% iskren, bez obzira na egzotične biljke i pješčane plaže i sve te momente, meni su hrvatski otoci i njihova priroda puno draži. Možda zato što sam ja hrvat pa nisam objektivan, možda sam navikao na hrvatsko more i kamenite plaže, "a možda su u šumi".

Što se tiče cijena na Zanzibaru, ako ne patite od nekog luksuza, mogu reći da nije skupo. Sa Zanzibara sam se vratio trajektom i to onim pravim. Naime, vidim ja jedan dan da na pješčanu plažu dođe neki mali trajekt u kojem su dva kamiona cisterne i lipo se nasuče na pješčanu obalu i spusti rampu pa kamioni onda izađu na pjesak a ako zapnu, a obavezno zapnu, tu je buldožer da ih povuče. Priđem ja kapetanu i upitam ga mogu li se ja sa motorom ukrcati na njihov trajekt. No problem, kaže meni kapetan i da će me to koštati nekih 30 dolara. Odlično! I ja lipo nabijem gas i nakon što sam iskopao pola kubika pijeska uspijem se popeti sa hondom na trajekt. Brod je putovao od ponoći do 6 ujutro i kad sam stigao u Dar es Salaam lipo sam se opet smjestio kod Željka. Sutradan sam opet otišao u Dakawa Mission i opet kod naših misionara. Kod njih je ipak luksuznije nego kod onog kvazi-hrvata sa Zanzibara.