Jedan brzinski osvrt na protekli tjedan. Hm, hm! Daklem, 01. 05. 2006. stigao sam u katoličku misiju Dakawa kod don Nikole Sarića i don Dražana Klapeža. Kod njih sam proveo desetak nezaboravnih dana. Mogu slobodno reći da sam se nasnimao u tih desetak dana više nego Metro Goldwin Mayer, Warner Bros, 20th Century Fox, i svi ostali Mickey Mousi iz Hollywood-a. Naime, pomalo prestaje kišna sezona pa se otvara sezona sjetve riže. Misionari su zadovoljni što se tiče kiše jer kako kaže don Nikola, Bog je poslao dosta kiše pa će i riže više biti.

U misiju je došao u goste i jedan talijan. Odaziva se na ime Enrico a tu je u svojstvu da pomaže misiji. Osim što sam obilazio razna poljoprivredna dobra, uhvatio sam se i snimanja na veliko a Bogu hvala imao sam što i snimiti. Možda je najzanimljiviji detalj bio krštenje Masaja u crkvi u Sokoineu, mjestu oko 15 kilometara udaljenom od Dakawa. Običaji su i više nego neobični. Nakon što je don Dražan krstio i poškropio sa svetom vodom te pomazao sa uljem krštenike, James (poglavica Masaia) i još dvojica uglednih Masaia ulili su svetu vodu u svoje Masajske čuture i sa granom škropili po krštenicima i ostalim župljanima u crkvi.

Nakon mise opet revija. Kupim ja nekoliko vrećica bombona da poslije mise podijelim "dičurliji". Nastade živa strka, pa to nije za virovat. Sjatio se mali milijun malih afrikanaca, a za ne falit, i njihove mame oko mene i svi pružaju ruku. Gimme! Gimme! Booooombooons!!!! Na kraju je toliki pritisak bio na mene da sam trenutno potpisao kapitulaciju a bomboni su nestali "u tili čas". Čak ni poglavica James, koji je gledao uredovati za vrijeme moje diobe bombona, nije mogao uvesti red među djecom. Ali nema veze. To djecu i čini djecom, zar ne?!. Nakon preživljene diobe bombona odvezli smo Jamesove žene i djecu, kojih ima Boga pitaj koliko, sa pick-up-om u njihovo selo i tamo nastavili ćakulali sa njima a ja sam naravno snimao zanimljive detalje. K'o u kaubojskim filmovima. Što se tiče poglavice Jamesa, on je, za razliku od svojih žena koje su otišle kući, otišao u gostionicu popiti koje pivo, da dođe sebi, mislim.

Nadalje, u srijedu sam se uputio prema jugu odnosno prema Malawiju, gdje se trenutno i nalazim. Na putu za Malawi svratio sam u misiju Ujewu u kojoj su do prije par godina sa don Antom Batarelom bili takodjer i don Dražan i don Nikola dok se nisu odvojili i otišli u Dakawu osnovati župu. S obzirom da je don Ante Batarelo u medjuvremenu otišao na odmor ostao sam samo dva dana u Ujewi da obiđem misiju. Misija je baš ogromna. Osim poljoprivrednih dobara tu je i škola i bolnica itd a u susjednom mjestu Rujewa napravili su ogromnu crkvu.

Eto toliko u najkraćim crtama jer ima toga još koliko hoćeš ali ovdje su nervozni jer sam okupirao jedini kompjuter. Pozdrav od Motorobija iz Malawija.

P.S.

Evo mene, ja stiga u Mzuzu, jednom malom gradiću u Malawiju. Jedva sam se uspio dokopati interneta koji je, za vašu informaciju, skuplji nego muda od deve. Žurim za Nthata Bay pa ću tamo opaliti još koju sliku i snimit malo video materijala. Znate li možda gdje je Malawi?! Atlas afrike u ruke pa u potragu!!!